Učinkovite politike organizirane neprofitne stambene gradnje u Sloveniji nema na vidiku već gotovo dva desetljeća. Pregazili su je brojni “novokomponirani” oblici kvazi postmoderne stambene gradnje, koji su motiv socijalno angažirane arhitekture – o kojoj je svojedobno brinuo državni aparat – nemilosrdno obezvrijedili. Negativni, diskvalifikacijski predznak pojmu socijalne gradnje dodale su i društvene promjene početkom devedesetih. Od tada pa gotovo do danas, slovenski gradovi uspijevaju jedva jedvice podići poneki neprofitni blok u nekoliko godina. Manjak stanova, pa i socijalnih, postao je tako velik da je stambena politika neizostavno prisiljena na ubrzane promjene. Zato je jedno od najaktualnijih pitanja – kako doći do kvalitetnih primjera suvremene stambene arhitekture?